MUZEJ GRADA RIJEKE
 

Predavanje "Robert Whitehead"

Irvin Lukežić

Robert Whitehead

Ime engleskoga tvorničara Roberta Whiteheada, utemeljitelja i prvog vlasnika renomirane Tvornice torpeda, nedvojbeno zaslužuje da bude upisano zlatnim slovima u povijesti riječke privrede. Rodio se 3. siječnja 1823. u gradiću Boltonu (prije Bolton-le-Moors), u grofoviji Lancashire, na sjeverozapadu Engleske, koji se ubraja među najstarije industrijske gradove u Velikoj Britaniji. Robertov otac James Whitehead bijaše vlasnikom predionice pamuka i posjednik. Nakon niže mehaničarske škole Whitehead je obavljao strojarsku praksu kao šegrt u Tvornici strojeva Richard Ormund i sin u Manchesteru, završivši ondje i studij mehanike pod vodstvom Williama Swifta. U to doba Manchester već bijaše veliko lučko i industrijsko središte, s brojnim tvornicama strojeva, te najveći centar za proizvodnju pamučnih tkanina na svijetu. Početkom četrdesetih godina Whitehead, koji je stanovito vrijeme pohađao Mehanics Institute, napušta Englesku i dolazi u Marseilles, gdje radi kao tehnički crtač u tvornici strojeva Taylor & Sons, kojom tada rukovodi njegov ujak. Poslije toga tri godine živi u Milanu i radi za vlastiti račun kao tehnički crtač, baveći se usavršavanjem strojeva za preradu svile i gradnjom riječnih brodova za mletačku tvrtku Paradisi & Co., koji su našli primjenu na rijeci Po. Po izbijanju revolucije 1848. napušta Milano i odlazi u Beč, radeći zakratko u jednoj mehaničarskoj radionici. Potkraj iste godine prelazi u Trst i radi kao namještač strojeva u arsenalu austrijskoga Lloyda. Godine 1850. postaje ravnateljem tršćanskoga brodogradilišta Strudhoff (kasnije Stabilimento tecnico triestino). Prihvativši posao tehničkoga upravitelja poduzeća Stabilimento tecnico fiumano (ex Fundarija), 1856. dolazi u Rijeku. Ondje upoznaje austrijskoga kapetana fregate Riječanina Ivana Blaža (Giovannija Biaggia) Luppisa i njegov izum, novo oružje “spasilac obale”, te ga u suradnji s njime od 1864. usavršava tako da je od nadvodnog postalo podvodno, vrlo opasno oružje pod imenom Minnenschiff, odnosno, torpedo. Koncem šezdesetih godina riječko poduzeće pod njegovim rukovodstvom otvara svoju brodogradilišnu filijalu u ujpeštajnskoj luci, koja gradi nekoliko riječnih brodova (Peštansko-riječko brodogradilište). Kada je Stabilimento tecnico fiumano 1874. propao, kupuje ga Whitehead i daje mu novi naziv Tvornica torpeda R. Whitehead, koja se specijalizira za torpedistiku. Proizvodnja ovog sofisticiranog oružja osigurat će novoj riječkoj tvornici, smještenoj na predjelu Cerovice (Rečice), izuzetno mjesto na međunarodnome tržištu ratne opreme, monopol koji će potrajati gotovo četrdeset godina. Godine 1877. Whitehead je proglašen, radi svoje iznimne poduzetnosti, aktivnosti i privredne inicijative, počasnim građaninom grada Rijeke. U raskošnim salonima njegovih velebnih rezidencija okupljala se riječka intelektualna elita koja bijaše nadahnuta duhom kozmopolitizma. Osobito široku djelatnost iskazivao je na graditeljskome planu, podižući zdanja izuzetne estetske kvalitete.

Whiteheadova je tvrtka više desetljeća podmirivala pretežni dio svjetskih potreba za torpednim naoružanjem i stekla poseban ugled u svjetskim privrednim, vojnim i političkim krugovima. Premda je Velika Britanija kao svjetska pomorska velesila prva počela proizvoditi samostalne modele torpeda, tvornica Whitehead & Co. otvara 1890. vlastitu podružnicu poduzeća u Weymouthu, u južnoj Engleskoj, čija je proizvodnja bila namijenjena isključivo narudžbama engleske ratne mornarice. Među naručiteljima riječkih torpeda posebno se ističu Francuska, Rusija, Japan, Švedska, Italija, Argentina, Turska, Danska, Nizozemska i Portugal. Istovremeno se torpedo kao oružje neprestano dotjeruje i tehnički usavršava prema zamisli Whiteheada i najbližih suradnika. Robert Whitehead, koji se potkraj života zbog bolesti bio povukao u rodnu Englesku, i živio povučeno na obiteljskom imanju svoje supruge Paddockhurst Estate, u grofoviji Sussex, umro je 16. studenog 1905. u Beckett-Shrivenshamu. Prema procjenama nadležnoga suda u Londonu, njegova imovina, samo u Engleskoj, procijenjena je na 450 000 funti sterlinga. U travnju te godine tvrtka Whitehead & Co. pretvorena je u dioničko društvo koje tada dolazi pod izravan utjecaj engleske ratne industrije, te u njega sa svojim kapitalom ulaze dvije najmoćnije grupacije proizvođača oružja u Engleskoj, Vickers i Armstrong.

Mudrost, spretnost i dalekovidnost Roberta Whiteheada ogleda se u tome što je ono najbolje što je Rijeka posjedovala, njen ljudski i kreativni potencijal, znao usmjeriti prema jasnom i pragmatičnom cilju. Kao što to već obično biva, radilo se ovdje o sretnom spoju najrazličitijih okolnosti, povoljnoj konstelaciji snaga, čitavom nizu pouzdanih i sposobnih suradnika okupljenih oko zajedničkoga posla, sigurnoj financijskoj potpori, vještim ulaganjima u vlastiti razvoj i unapređivanje proizvodnje, dobroj konjunkturi na domaćem i međunarodnom tržištu, sigurnoj i pouzdanoj klijenteli visoke platežne moći, spretnom čuvanju poslovne tajne, te ukupnom društvenom ozračju što će izravno utjecati na uspjeh čitavoga projekta. Godinama usavršavajući izum torpeda i izvozeći ga u mnoge zemlje svijeta Whitehead je Rijeku doveo u sam vrh svjetske vojne industrije. Njegova je tvrtka desetljećima u tehnološkom pogledu predstavljala vrhunsko postrojenje i vodeću gradsku tvornicu, uzoritu u pogledu organizacije i jedinstvenu u primjeni najsuvremenijih svjetskih proizvodnih standarda. Po svom značaju i sferi utjecaja ona je daleko nadilazila granice tadašnje Austrougarske monarhije, predstavljajući poduzeće europskoga i svjetskoga glasa. Posjedovala je i vlastite podružnice u mnogim zemljama, između ostaloga i u Whiteheadovoj rodnoj Engleskoj. Upravo radi toga riječka tvornica torpeda je vremenom postala nezaobilaznim mjestom, atraktivnim gradskim odredištem koje su posjetitelji iz čitavoga svijeta redovito i rado pohodili, diveći se i uživajući ondje u najvišim tehnološkim dostignućima ratne industrije. Osim vojnih delegacija, poslovnih ljudi i diplomata, riječku su tvornicu, kao posebnu atrakciju, nerijetko pohodile i okrunjene glave.

Život i djelo Roberta Whiteheada predstavlja dragocjenu poveznicu između različitih europskih naroda, jezika i kultura. Danas je za nas prvenstveno značajna ona relacija koja povezuje dvije naoko toliko različite zemlje i njihove narode, Hrvatsku i Englesku. Značajno je i to da se ta veza ostvaruje upravo preko Rijeke, grada izraslog na plodnom raskrižju različitih kultura i civilizacija. Nažalost, uloga Rijeke kao kulturnopovijesnog posrednika i prirodnoga mosta među narodima još uvijek nije dovoljno proučena niti rasvijetljena, podjednako na nacionalnom kao i na međunarodnom planu.