MUZEJ GRADA RIJEKE
 

RIJEČKI FOTOGRAFI 1950.–1980.

RIJEČKI FOTOGRAFI 1950.–1980.Iz fotografske zbirke Muzeja grada Rijeke
Sabrina Žigo

30 lipnja – 31. kolovoza 2010.

Riječki fotografi, generacija rođena neposredno prije i nakon Drugoga svjetskog rata, u okvirnom razdoblju od 1950. do 1980. pretežno istražuju i razvijaju crno-bijelu fotografiju. U takvom naizgled kolorističkom redukcionizmu, Maksimilijan Peč, Viktor Hreljanović, Ervin Debeuc, Borislav Ostojić, Mladen Batory, Ante Škrobonja, Istog Žorž Duško, Ljiljana Sundać Zuanni, Krešimir Pavić, Andrea Zuanni, Ranko Dokmanović, Egon Hreljanović, Rino Gropuzzo, Miljenko Marohnić, Rudolf Zambelli i Blagoj Marinski stvarali su žanrovski raznovrsno – od dokumentarne i reportažne do umjetničke i eksperimentalne fotografije. U segmentu neilustrativne fotografije koja nas prvenstveno zanima, izražavajući ili pak negirajući umjetničke nakane, postizali su visoke kreativne, inventivne i medijske kvalitete, zbog čega povjesničari i kritičari fotografije pojedina njihova djela svrstavaju u vrhunska ostvarenja.

Ovdje je mahom riječ o autodidaktima, dionicima fotoamaterskoga pokreta i članovima Fotokluba Rijeka i kasnijega Fotokluba Color, da spomenemo samo dva do danas najznačajnija fotografska amaterska kluba u Rijeci. Većina ih se privremeno intenzivno bavi fotografijom, obično u studentskom i neposredno kasnijem razdoblju, a dio i kontinuirano, usporedno sa stalnim zaposlenjem. Temeljno pak zanimanje birali su u prirodno-tehničkim (Peč, Pavić, Batory, Škrobonja, Zuanni, Gropuzzo, Marohnić, Zambelli), društvenim (Sundać, Zuanni, Marinski) i humanističkim (Ostojić, Dokmanović) usmjerenjima ili u balansu životnih okolnosti i vlastitih interesa (V. Hreljanović). Jedan je od njih diplomirani filmski snimatelj (Debeuc), jedan grafičar (E. Hreljanović), a samo je jedan sa školskim zvanjem fotografa (Žorž). Autori poslijeratne generacije kojima fotografija postaje glavni poziv, opredijelili su se za samostalan profesionalni rad (Dokmanović, Gropuzzo, E. Hreljanović, Žorž).

Šesnaestero fotografa predstavljeno je na izložbi sa po dvije fotografije iz referentne zbirke Muzeja grada Rijeke, prema kriterijima tipičnosti, vrsnoće i pojmovne i sadržajne različitosti para. Izbor se temeljio na najboljim autorskim ostvarenjima fotografske slike, s pojedinačnim dostignućima iznimne kreativnosti i poznavanja fotografske tehnike, kadikad i invencije. U 1950-ima ovi autori naglašavaju suverenost tehničke izvedbe i vizualnoga polja te arbitrarnost kompozicije u smislu njezine tektonike i vizura. Šezdesete snažnije odražavaju suvremene konstruktivističke, geometrijske i enformelne tendencije i prodor apstrakcije u umjetnost tadašnje države. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća jačaju izvanslikovne, konotativne sastavnice, daljnje eksperimentiranje s fotomaterijalima i novim učincima u režiranim ili neposredno snimljenim kadrovima. Prema kraju desetljeća i osamdesetih godina, usporedno sa slikarstvom i skulpturom, pobuđeno zanimanje za ljudsku figuru na sadržajnom je planu najočitije u samosvijesti prizorne erotike.

Periodični prikaz zasnovan na djelima iz muzejskoga fundusa povlači za sobom necjelovitost iskaza, pa i ovdje nedostaju važna imena poput Fernanda Soprana ili Đoke Milekića, čije radove doduše Muzej posjeduje, ali kao recentna uvećanja, a ne izvorni format (Soprano) ili su vremenski i sadržajno nepodudarna izložbi (Milekić). Sustavnom istraživanju povijesti riječke fotografije, započetom prije tridesetak godina, uslijedili su pregledi od njezinih početaka u 19. stoljeću do sredine četrdesetih godina 20. stoljeća (izložba Fotografija u Rijeci 1844.–1944., Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, 1990., grupa autora i knjiga Arte miracolosa, Stoljeće fotografije u Rijeci, 1995., grupa autora). Ova izložba riječkih fotografa iz zbirke Muzeja grada Rijeke mišljena je kao prilog valorizaciji fotografske povijesti Rijeke u iduća tri desetljeća prošloga stoljeća te aktualizaciji njezinih protagonista.