Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

Ostvarenja 1902. – 1912.

Vila CorossaczVila Corossacz (Glazbena škola I. M. Ronjgov)

U nekadašnjoj ulici Via della Salute na Belvederu podignuta je 1902. godine vila Corossacz (Laginjina 1). Na predviđenoj građevinskoj čestici, neovisnoj o okolnim terenima i objektima Ambrosini je, koncentriravši se prvenstveno na želje i potrebe naručioca, projektirao građevinu asimetrične kompozicije.
Pročelja je otvorio velikim dvokrilnim prozorima s okvirima ukrašenim geometrijskim motivima. Čak se pet prozorskih osi nalazi na južnom pročelju s terasom. Između dvaju prozorskih otvora zapadnog pročelja projektant je zamislio reljefnu žensku figuru koja objema rukama pridržava dekorativnu krivulju i natpis Pax što je, vjerovalo se, trebalo vlasnicima unijeti mir u njihov dom. Na sjevernoj fasadi, koja prati blagu zakrivljenost ulice, naglasak je stavljen na stubišni toranj kojim su uspostavljene komunikacijske veze između suterena i kata. Istočno su krilo za smještaj službenih prostorija s još jednim, ali nižim tornjićem sa zasebnim ulazom i nadstrešnicom, 1912. godine dogradili Träxler i Celligoi (poduzeće E. Celligoi i Co.) za Upravu Gubernija koja je vilu otkupila.
Vila i danas privlači pažnju svojim elegantno oblikovanim vanjskim plaštem završenim širokom krovnom strehom s potpornim konzolama. Vrpčasta fasada u zoni prizemlja zamijenila je historicističku kvadarsku, dugo prisutnu u Ambrosinijevim projektima. Njegov omiljeni motiv, kružnica s padajućim okomitim trakama, ponavlja se više puta na glatko obrađenim fasadama.
Pročelja s novim dekorativnim arsenalom, čiji vrhunac predstavlja slikarsko-reljefni ukras, prozor okruglog oblika na južnom pročelju, stubišni toranj i slobodnije razvijanje volumena objekta najveće su novine u pomaku riječkog graditeljstva prema secesiji.

Kuća FabichKuća Fabich

Na terenu nepogodnom za gradnju zbog strmog pada terena, Ambrosini je projektirao dvojnu stambeno-najamnu kuću za Eugenia Fabicha (Pomerio 9 i 11). Na simetričnom pročelju dominantni su plošni geometrijski motivi, tek na nekolicini mjesta obogaćeni florealnim uresom. Plastičnosti doprinose jedinstveni erkeri. Do tad uobičajenu gradnju dvaju rubnih erkera Ambrosini je zamijenio originalnijom varijantom proizašlom iz njihova ponavljanja tri puta. Dobiven je interesantan rezultat koji podrazumijeva dva rubna, jednako tretirana erkera s balkonskim završetkom, i jedan središnji erker s atičkim završetkom koji nadvisuje krovnu strehu. Dekorativne ovalne baze erkera duboko natkriljuju parove prozora prvog kata iznad kojih su u sitnoj plastici izvedene vegetabilne vitice. One, uz girlande na kapitelima pilastara i maskeron u nadvratniku ulaza, čine jedini figuralni ukras. U pravilnu izmjenu trokutastih natprozornika, otvora i istaka skladno je uklopljena vrpčasto oblikovana površina mezanina. Sjeverno, glavno pročelje, okrenuto prema nekadašnjoj ulici Via Pomerio sadrži dva portala naglašena dvama balkonima s reprezentativnom kovanoželjeznom ogradom. Gledajući s ulice, kuća ima čak sedam etaža, a s dvorišne strane još dvije više, te se smatra prethodnicom nebodera u Rijeci.

Uglovnica Sambalino-PlöchUglovnica Sambalino-Plöch

Purističko pročelje kuće Fabich, na tragu Loosova purizma, Ambrosini nije primijenio radeći na sljedećem projektu za uglovnicu Sambalino–Plöch (Supilova 13). Zbog oštre kritike javnosti, od prvotne je varijante za dekoraciju pročelja morao odustati. Bio je primoran usuglasiti izgled građevine s okolnim objektima, poglavito historicističkom Guvernerovom palačom. Arhitektonski ukras je promijenio, ali on je i dalje bio secesijski.
Nad geometrijskim dekorom reprezentativnog glavnog ulaza postavio je dvije ukrasne vaze između kojih se polukružno spušta cvjetna girlanda koju s obiju strana pridržavaju dvije gotovo samostojeće ženske figure u kontrapostu. Na očitu inspiriranost klasičnom skulpturom ukazuje i odjeća, nalik antičkoj, koja prati oblike tijela mladih žena naslonjenih na stupove koji uokviruju prozor u zoni mezanina. Kompozicija je zaključena dekorativnom školjkastom konzolom balkona drugog kata na koju se bočno, između ukrasnih vitica, nastavlja friz maskerona, odnosno bradatih staračkih lica. Mladenačka ženska lica raspletenih kosa izmjenjuju se podno krovne strehe s potpornim konzolicama prvenstveno dekorativne funkcije.
Reljefna grupa majka s djetetom, možda nadahnuta sakralnim prikazima Bogorodice s Djetetom, ponavlja se u pojedinim natprozornicima prvog kata. Majka je prikazana do struka u poluprofilu, duge blago valovite kose i pogleda usmjerenog prema djetetu kojeg nježno pridržava ljevicom.
Preostali dekorativni arsenal čine girlande i drugi vegetabilni detalji smješteni u zoni iznad visokog prizemlja. Sami po sebi reprezentativni su i ugaoni erkeri konkavnih bočnih strana s košarastim balkonima i balkoni s balustradom u razini prvog kata.

Veža je ukrašena kombinacijom figurativnih i geometrijskih ukrasa. Dominantno je skulpturalno oblikovano žensko lice uokvireno pramenovima kose koji se isprepliću s cvjetnim viticama. Stropna je kompozicija simetrična, a čine ju uskovitlane trake i girlande unutar profiliranog okvira obogaćenog u kutovima kvadratnim poljima s rozeticama.   

Hotel BristolHotel Bristol

Današnja stambeno-poslovna zgrada u Krešimirovoj ulici (br. 12) u blizini željezničkog kolodvora izgrađena je, krajem prvog desetljeća 20. stoljeća, za Giorgia Ružića koji ju je ubrzo nakon izgradnje dao u zakup pa je ona prenamijenjena u hotel. Dvopolan tlocrt olakšao je nužne adaptacijske zahvate.
U prizemlju, predviđenom za ugostiteljsku djelatnost, otvoreni su restoran i kavana. Polifunkcionalnost građevine i vizualno je istaknuta na fasadi velikim staklenim plohama u parternoj zoni zbog čega je ulaz u stambeni dio, kao i u slučaju hotela Royal, pomaknut iz središnje osi na rub fasade.     
Pročeljem dominiraju „ucrtani“ geometrijski motivi, a vegetabilni se motivi pojavljuju samo u detaljima. Fasada je horizontalno podijeljena plitkim profilacijama, ali dojam naglog vertikalnog rasta ipak prevladava zbog visokih rubnih erkera koji završavaju balkonom s metalnom ogradom i nadstrešnicom. Erkeri su u razini od drugog do četvrtog kata jednako obrađeni s nizom polustupića u parapetu dvokrilnih prozora pravokutnog oblika. Najdekorativnija je baza erkera s parovima maskerona i vegetabilnim viticama. U potkrovlju se, među završecima erkera, dužinom čitave fasade, proteže dugačak balkon s metalnom ogradom. U razini visokog prizemlja, izuzev paralelnih užljebljenja i neobično profiliranih okvira „prozora“, nema ukrasa.
Ulazni hol ukrašen različitim stiliziranim florealnim i geometrijskim motivima, uspoređen s većinom drugih veža, u veoma je dobrom stanju te izborom motiva i izvedbom dekora potvrđuje značaj i kvalitetu jednog od dvadeset hotela, koliko ih je Rijeka imala početkom stoljeća.

Kuća Milcenich-CerniakKuća Milcenich-Cerniak

Za Antonija Milcenicha, 1905. godine, Ambrosini radi projekt adaptacije stambeno-poslovne trokatnice na Korzu (br. 25). Njezino pročelje, smješteno tik uz ono kuće Giovannija Schittara, a i u neposrednoj blizini arhitektova Hotela Royal, postat će jedno od najprivlačnijih primjera riječke secesijske arhitekture. Osim što je poznata kao najuža kuća u gradu njezina je posebnost i u tretmanu gornjeg dijela pročelja gdje se u razini trećeg kata nalazi okrugli prozor kojeg obavija vitica kestenova lišća. Ambrosini je u skladu s idejom očuvanja mediteranskog naslijeđa upotrijebio za dekoraciju i lovorove grančice smještene ispod maskerona na balkonskim vratima drugog kata.            
Prizemlje i prvi kat bili su predviđeni za poslovni prostor, točnije, ondje se nalazila trgovina s fotografskom opremom (Oggetti fotografici). Ambrosini je projektirao izloge kojima je prostor na tim dvjema etažama otvorio prema ulici. Za izlog u prizemlju i ulaz u prodavaonicu predvidio je metalne dekoracije sa središnjim motivom dviju spojenih kružnica.
Na prvoj sljedećoj etaži, namijenjenoj stanovanju, nalazi se balkon s ostakljenim vratima koja su, prema izvornom projektu, trebala također sadržavati okrugli prozor u duhu art nouveaua. Iz projektne je dokumentacije vidljivo i da prvotno odabrana reljefna dekoracija (rozetice s girlandama) za ovaj dio fasade nije izvedena, a umjesto nje izrađeni su, već spomenuti maskeron i lovorove grančice.   
Važnost ove stambeno-poslovne kuće proizlazi i iz činjenice da je već 1906. godine u njoj postavljeno dizalo.

Kuća SchittarKuća Schittar

Blistavim secesijskim proizvodom smatra se stambeno-poslovna kuća Schittar (Korzo 23) čijim pročeljem dominira široki vodoravni friz cementnih pločica s lisnatim motivom. U centralnom dijelu fasade izvorno se nalazio reklamni natpis Studio artistico-fotografico uokviren dvjema perunikama koje su do danas sačuvane. U neizvedenoj inačici projektant je na istom mjestu predvidio ženska lica u profilu i gmazove u plitkom reljefu, ali zbog ionako kritične riječke publike odabrano je klasičnije rješenje.
Posebnost ove kuće proizlazila je i iz posljednje ostakljene etaže fotografskog studija koji je na veliku žalost izgubljen kasnijim pregradnjama. Dugačak balkon u cjelokupnoj širini studija  bio je svojevrsna kruna jednog od najljepših primjera art nouveaua u Rijeci. Godine 1937. ostakljeni je atelje pregrađen u stambeni prostor, a balkon, koji je imao prvenstveno estetsku ulogu, sveden je na dva manja balkona s ukrasnim pilonima čime je postignut dojam vertikalnog rasta građevine. Do danas su sačuvane balkonske kovanoželjezne ogradice i ukrasni nosači nadstrešnica. U prizemlju i na mezaninu i ranije je postojala trgovina pa se sve donedavno čuvao izvorni drveni okvir izloga.

Hotel Royal (Robna kuća Magma i sjedište PGŽ)

Hotel RoyalZa stambeno-poslovnu palaču Rauschel,odnosno hotel Royal (Korzo 9), Ambrosini primjenjuje velike staklene stijenke u funkciji izloga u parternoj zoni i na mezaninu. Na taj je način, po uzoru na bečku secesiju, poslovni dio odvojio od hotelskog. Pod utjecajem strujanja iz srednje Europe Ambrosini je, iako još uvijek dosta ograničen tradicionalnim narudžbama, počeo uočavati nove arhitektonske mogućnosti. Primijenivši željezne traverze u poslovnom dijelu, osuvremenio je cjelokupan izgled građevine.
Kuća svjedoči o modernom načinu promišljanja, ali i o očuvanju mediteranske graditeljske tradicije kroz primjenu balkona i lođa, te o njegovanju duha mjesta kroz uporabu pročelne plastike u obliku kestenovog lista. Od lokalne flore prisutne su i vrtne ruže ukomponirane u pravokutne prozorske okvire od drugog do četvrtog kata.
Prvoklasna je, za riječke prilike, i južna fasada uz bivšu ulicu Via Andrassy (današnju Adamićevu ulicu). Vertikalno je podijeljena na dva nejednaka dijela. Uži se dio proteže iznad glavnog ulaza i sadrži okomiti niz prozora. U preostalom širem dijelu, nalaze se tri horizontalna reda prozora s balkonom na mezaninu i dvjema lođama u potkrovlju. Njihove polukružne završetke krase reljefne vegetabilne vitice koje, šireći se iz vaze, formiraju girlande. Između drugog i trećeg kata nalazi se maskeron u obliku lavlje glave, autora Domenica Rizza, koji bi više pristajao nešto manje inovativnom rješenju gornjeg dijela pročelja uz ulicu Korzo. U plitko profiliranu fasadu decentno su uklopljene i kružnice s padajućim trakama, koje su specifične za sve faze projektantova djelovanja. Glavni ulaz u hotel pomaknuo je iz središnjeg mjesta na fasadi uz rub objekta, a izradom visokog i ostakljenog nadvratnika (nalik na slovo Y) postigao je neuobičajen i moderan izgled portala.
Godine 1907. Royal je sa svojih pet katova, uključujući i visoki mezanin, postao uz Gradski toranj, svojevrsni orijentir strancima u gradu.

©2011 MUZEJ GRADA RIJEKE - sva prava pridržana | Izrada web stranice: NEON STUDIO